Zadovoljstvo obnavljanjem Ferhat-pašine džamije nije krio niko od njih. Episkop Jefrem je čestitao ovaj dan i događaj, obnove i otvaranja bogomolje i njeno stavljanje na molitvenu upotrebu pripadnicima Islamske zajednice u BiH.
„Dobro nam je poznata radost koja ispunjava duše i srca vjernika kod obnove starih i izgradnje novih bogomolja. Radost je neponovljiva. Bogomolja je mjesto gdje vjernik uvijek iznova sakuplja snagu za nošenje svog životnog bremena. Njom savlađuje sve životne poteškoće. U molitvenom zanosu, vjernik valja sve najljepše i najprefinjenije oblike svoga bića. Uspostavlja svoj odnos prema Bogu i bližnjem, svakom čovjeku bez obzira na sve različitosti. Zapravo svi smo različiti, čak i braća. Iako je molitva moguća svuda i na svakom mjestu, ona se najjače doživljava u bogomolji. Želim da ova bogomolja uspješno produži svoju duhovnu misiju“, kazao je episkop Jefrem.
Pristunima se obratio i biskup Komarica, koji se zahvalio dragom Bogu što mu je omogućio da dočeka ovaj povijesni dan i da sa svojim sugrađanima podijeli radost otvorenja Ferhadije.
„Tog 7. svibnja 1993. kada je u drugom dijelu Banja Luke srušena katolička bogomolja, izrazio sam tadašnjem mufitji banjalučkom sućut. Napisao sam: dok ovoj zemaljskoj pravdi prepuštamo kažnjavanje zločina, molimo Boga milostivoga da nas sačuva kako ne bi postali robovi ovakvih đavolskih nakana. Čvrsto vjerujem da nas je sve isti Bog stvorio i da smo dužni činiti jedni drugima dobro, a ne zlo. To je obaveza svakoga, osobito onoga koji vjeruje u Boga. Kao vjernik, molim Boga da svojim blagoslovom prati sve vas vjernike muslimane koji ćete mu se u ovom domu klanjati“, istakao je Komarica.
I Finci se obratio sa nekoliko prigodnih riječi: „Rijetka je prilika kada neko iz jeverjske zajednice govori na otvorenju džamije, ali nalazimo se u BiH gdje je sve moguće. Zaželio bih još puno, puno godina Ferhadiji, i da nikada više ne prisustvujemo rušenju objekata. Ovo je dokaz da se sve može kada se ljudi slože i kada hoćemo da radimo zajedno. Samo tako možemo opstati na ovom komadiću zemaljske kugle koji nam je bog dao da koristimo.“
Ferhat-pašina džamija ili Ferhadija smještena je u dijelu Banja Luke poznatom kao Donji Šeher koji je procvat doživio zahvaljujući posljednjem bosanskom sandžakbegu (1574—1580) i prvom beglerbegu (1580—1588) Ferhad-paši Sokoloviću, članu poznate porodice iz sela Sokolovića kod Rudog.
Ferhadija je, zahvaljujući Ferhad-paši, izgrađena 1579. godine u klasičnom otomanskom stilu. Prema Aliji Bejtiću, poznatom arhitekti i jednom od najistaknutijih poznavalaca spomeničkog bogatstva BiH, dimenzije unutrašnjosti Ferhadije su 12,10 metara sa 12,60 metara, a visina od poda do najviše tačke centralne kupole iznosi 17,5 metara. S desne strane džamijske zgrade je munara visoka oko 41,5 metara i spada među najviše u BiH.
Proglašena je nultim historijskim spomenikom Bosne i Hercegovine 1950., nakon čega je uvrštena na listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a.
Ferhadija je bila jedna od 16 džamija srušenih u Banja Luci tokom rata u BiH od 1992. do 1995. godine. Srušena je 7. maja 1993. godine, nakon što je prvobitno bila granatirana, a potom i minirana. Ostaci džamije odvezeni su na gradsku deponiju, a dio je bačen u jezero Karanovac. Dan rušenja Ferhadije, 7. maj, u BiH je proglašen Danom džamija.
Među najvećim donatorima obnove Ferhadije su Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TIKA) i institucije Republike Srpske te mnogobrojni donatori i vakifi.
Vijest Predstavnici vjerskih zajednica u BiH pozdravili otvorenje Ferhadije objavljena na Haber.ba.