Dedo Hasan i nana Sifa započnu svaki dan sami, u tišini, prvo popiju kafu, popričaju…
A onda, svako svojim poslom. Hasan bez puške ne izlazi iz kuće. Stado od 230 ovaca teško je čuvati kaže. Na stalnom je oprezu. Vukova ima i po danu. Nerijetko napadaju, piše N1info.
“Imam ove vraćalice. Moram nositi pušku. Moraš biti u pripravnosti. Prošle godine su me napadali, po pet vukova. Odnijeli su mi desetak ovaca, kad god nalete uzmu mi nešto. Nekad dvije, jednom osam. Neće da plaćaju dole ovi iz lovačkog, kažu vukovi zaštićeni. Nikad ništa nisam naplatio”, kaže Hasan Bešelija.
Nana, iako u 60-tim, jednako vodi brigu o stoki. Posla uvijek ima kaže i raditi joj nije teško. Jedino joj teško pada što su ona i dedo sami u selu. Niti s kim imaju kafu popiti, a ni popričati. Nedavno im je doselio jedan komšija, ali sve je to starina kaže.
“Bilo je fino, naroda bilo uvijek. Nije bilo dosadno, sad nema nikoga”, sjeća se Sifa, dodavši da joj nije svejedno kada se sjeti toga.
Na Koritima je nekada bilo 90 kuća, omladine, djece. Živjelo se i nikad nisu bili sami. U grad se silazilo samo poslom. Sada iz grada neće niko, kaže dedo. On i nana su prvi povratnici u selo. Prvih 12 godina nisu imali struje. Sada imaju, ali malo toga prijeratnog je ostalo.
“Prije je bila škola, bilo djece koliko hoćeš. Prodavnica, svašta. Sad ko ima djecu, mora biti u Ilijašu. Kako da djete ide odavde u školu, nema šanse nikakve”, rekao nam je Hasan.
Da je pristup selu bolji i svijeta bi bilo više kaže Hasan. A mogao bi se iskoristiti turistički potencijal sela. Vode ima u izobilju. Zrak čist, planinski. Sve što proizvedu potpuno je prirodno.
Moglo bi svašta, domovi da se naprave. Ski liftove su planirali odozgo da naprave, pa sve to je nešto, šta znam…”
Ostalo na obećanjima kaže. Posebno je pusto zimi. Ni vikendaša, kako ih dedo zove, nema. Ali čim je malo sunca, dedo i nana vrijeme provode u svojoj bašti. Navikli na svoj mir i jedno na drugo.
Vijest Upoznajte jedine stanovnike sela Korita kraj Ilijaša objavljena na Haber.ba.