Svako par dana naši čitaoci će imati priliku čitati po jedan od ovih intervjua, a na kraju ćemo napraviti sumarni pregled i rezultate koje ćemo dobiti na osnovu objavljenih intervjua.
ABC: Molimo Vas, predstavite se?
Aysa Amidžić, studentica Farmaceutskog fakulteta na Univerzitetu u Tuzli.
ABC: Zbog čega ste dabrali baš taj grad za svoje studiranje?
Tuzla nije bio izbor, mogu reći da sam bila prinuđena na to jer odluku o upisu Farmaceutskog fakulteta sam donijela u augustu, a septembarski rok je bio samo u Tuzli i Sarajevu. S obzirom da je Sarajevo meta svih studenata, Tuzla se činila kao siguran izbor.
ABC: Da li je obrazovni sistem sređeniji u sredini u kojoj se nalazite ako ga uporedite sa školovanjem u Bihaću?
Prije mog odlaska u Tuzlu mislila sam da gore od obrazovnog sistema u Bihaću ne može biti, međutim može. Ako krenem od toga da mi u Tuzli još uvijek nemamo elektronsko prijavljivanje ispita, nego plaćamo svaki komadić papira i čekamo u dugim redovima, pa da još uvijek nismo akreditovan fakultet, ne znamo unaprijed kad su nam ispiti, te imamo po dva ispite u isto vrijeme, ili čak po 4-5 ispita u jednoj sedmici, dug je spisak problema. Asistenti se ponašaju kao neka uzvišena bića od kojih strahujemo, a rijetki su spremni pomoći ili u najmanju ruku uputiti riječ podrške.
ABC: Škole u Bihaću su Vam dale dobar temelj za nastavak školovanja ?
Ne bih se složila, mi u Bihaću u srednjoj školi nemamo usmjerenja, to jest izborne predmete. Na prvoj godini fakulteta bila sam jedina koja nije u srednjoj školi koristila mikroskop te ostalo laboratorijsko posuđe (budući da sam završila opću gimnaziju).
ABC: Šta mislite je li sredina u kojoj živite više otvorena nego Bihać? Manje je podložna stereotipima?
Nema velikih razlika između gradova u BiH po pitanju stereotipa. Svi se ponašaju po uhodanim klišejima i svako odstupanje se nerado prihvata. Ulaganje u obrazovanje je zakazalo, a s tim i kultura.
ABC: Noćni život/kultura/spotrski događaji, uporedite situaciju grada u kojem ste sa vašim iskustvom iz Bihaća.
Ako poredimo ova dva grada gledajući na učestalost događaja bilo kulturnih, bilo sportskih ili pak noćni život, mogu zaključiti jedino da se Tuzla još bori, a Bihać već lagano gasi. Da li je to zbog toga jer je Tuzla veći grad sa više stanovnika i individualaca koji još nisu odustali, nisam sigurna.
ABC: Šta Vam najviše fali iz Bihaća?
To je pitanje za koje smatram da svako ko je rođen u Bihaću daje isti odgovor. Fali mi moja jedina i najljepša rijeka Una i sva čistoća i priroda koja je okružuje.
ABC: Kako se informišete o dešavanjima u Bihaću i regiji?
Onoliko koliko vrijeme dozvoli informisem se preko vašeg portala i porodice.
ABC: Kad završite školovanje jedan dan, da li imate želju za povratkom u Bihać, vidite li svoju budućnost u BiH?
Ja kao magistar farmacije nemam gdje da radim u BiH jer nemamo tvornice, a otvaranje privatne apoteke u Bihaću je recimo nemoguće jer svakih 500 m postoji jedna. Nemam izbora nego da posao i sreću tražim van granica BiH. Prenosi Abc.ba
Vijest Ajsa Amidžić: Nemam izbora nego da sreću tražim van granica BiH objavljena na Haber.ba.